Kako uložiti vrijeme u nešto što je drugima znatno lakše

Dražen Filipović osoba je koja je unatoč poteškoćama vida završio studij na Teološkom institutu i danas drugima predaje teologiju.

Osnovnu i srednju školu završio je u Kaknju, a nakon slučajnog razgovora u Majčinom selu u Međugorju odlučio se upisati studij teologije na Teološkom institutu u Mostaru.

“Najveći problem kroz školovanje je učenje i praćenje nastave. U školi bih se morao približiti uz samu ploču kako bi prepisao u bilježnicu ono napisano na njoj”, govori Dražen o svojim iskustvima kroz školovanje kao osoba s oštećenjem vida.

Ističe kako mu je najteže bilo na prvoj godini studija: “Završio sam srednju strojarsku školu u Kaknju i teologija mi je bila nešto sasvim novo. Morao sam učiti više od ostalih i više vremena provoditi u čitaonici studentskog doma u Mostaru.”

“U početku nisam koristio suvremene tehnologije. Kroz studij sam naučio raditi na računalu i to mi je olakšalo učenje.” potvrđuje i Dražen iskustva mnogih kojima su suvremene tehnologije obrazovanje učinile koliko toliko lakšim.

Napominje kako pametni telefoni tableti i računala jako puno pomažu osobama sa oštećenjem vida u radu i u komunikaciji.

Kao netko tko se bavi prosvjetom Dražen dobro zna koliko su važni prilagođeni planovi i programi školovanja kako bi školovanje bilo dostupnije osobama s invaliditetom.

“Digitalizacija je već dosta toga učinila. Sve manje se koristi papir i sve više koriste moderne tehnologije. Tako je osobama s oštećenjem vida puno više stvari dostupnije i prilagođenije nego prije. Danas je prilagođavanje nastavnih programa stvar pojedinačnog fakulteta ili profesora. Koliko se mogu i koliko se žele prilagoditi.” kaže Dražen.

“Najbitnije u svemu, u konačnici, je volja. Koliko je čovjek spreman i voljan žrtvovati svoje vrijeme za nešto što je moguće ostvariti samo uz ogroman dodatan trud u odnosu na ostale osobe koje nemaju poteškoće.” poručuje Dražen Filipović.